(Odlomak)
Prisećajući se Violinog pisma, Lukijan se pitao, koliko će mu samo vremena biti potrebno da preboli Lauru i život započne s nekom drugom, mada je bio svestan da ni on sam nije mogao da pronađe odgovor na sopstveno pitanje. Pre nego što je bio krenuo, razmišljao je o tome da će sigurno početi da čita Laurin dnevnik, a sada palo mu je nešto drugo na pomisao. Pomislio je da možda ne bi bila dobra ideja kada bi uzeo da čita Laurin dnevnik. Bio je svestan koliko će biti besan, ako bi počeo da čita redove u kojima je ona opisivala kako ju je očuh seksualno zlostavljao. Sada kada je želeo da pokuša da se psihički oporavi od svega i opusti među prirodnim lepotama, nije želeo da čita apsolutno ništa što bi u njemu izazvalo bes. Prisećao se koliko se osećao besnim, kada mu se Laura žalila šta je sve doživljavala od svog očuha. Mogao je da zamisli, koliko bi se osećao loše, kada bi još i čitao o tome.
„Uskoro ćeš morati da parkiraš auto, s leve strane puta, na livadi.“, rekao je Đorđe, prekinuvši Lukijana iz misli.“ „Ne možeš autom izaći čak na brdo, gde se nalazi kuća. Ja se ne žurim, tako da ću ti pomoći da izneseš stvari iz auta.“
„Hvala ti, mada ne planiram da sve odjednom prebacim u kuću. Najbinije je da ponesem svu hranu koju sam poneo, a od garderobe neću sve poneti. Čak ću i one blokove ostaviti, pa ću se sutradan po njih spustiti.“
„Dugo si putovao. Pretpostavljam da ti nije do skiciranja, dok se ne odmoriš.“
„Nemam snage za to. Sutradan ću biti odmoran, pa ću početi sa skiciranjem.“ Vrlo brzo, Đorđe mu je pokazao prema kojoj livadi da skrene. To je bila livada koja je bila u vlasništvu porodice Đorđeve devojke.
„Nadam se da moj auto zaista neće smetati porodici tvoje devojke.“, rekao je Lukijan, kada se parkirao.“
„Neće, ne brini. Već sam ih pitao. Neće im smeteti.“
Izašli su iz auta i uzeli sve ono što je Lukijan odlučio da ponesu, tiho krenuvši prema brdu. Usput je Lukijan predlagao Đorđu da ga odveze do kuće, u kojoj je živela njegova devojka, ali je Đorđe odbio, rekavši da će se peške spustiti, da će mu mnogo više prijati šetnja, nego da se vozi. Kuća njegove devojke se nalazila u blizini jedine kafane u selu. Što su se više peli uz brdo, hodajući uskom putanjom, bila je sve veća vrućina. Lukijan je jedva čekao da se odmori, istušira i malo odspava.
Нема коментара:
Постави коментар